Nenad Ignjatov – poetika upotrebljenih predmeta u novom ruhu

Nenad Ignjatov, mladi novosadski umetnik, ne plaši se da se upusti u eksperimente prilikom stvaranja svojih slika, praveći ih upadljivo trodimenzionalnim, koristeći jarke boje i predmete iz svakodnevne upotrebe. Na taj način, Nenad se približava postindustrijskom društvu, budući da su predmeti koje on koristi ugrađujući ih u svoje slike i oneobičavajući ih, korišteni, rabljeni, istrošeni. Ako možete da zamislite Andyja Warhola koji bi skupljao istrošene predmete po tavanima, koji bi ih spajao na način na koji Charles Bukowski stvara svoje pesme od delića stvarnosti koji postaju celina, to bi bilo najlakše i najasocijativnije objašnjenje njegove umetnosti.

10330433_10209710354624380_5674402702013222614_n

Neki od Nenadovih radova se mogu videti na sledećim slikama:

12939235_10209772104208081_1537767954_n 12895519_10209772096407886_422652295_n 12895530_10209772092687793_1317185626_n 12899460_10209772074087328_1672930596_o 12903624_10209772070727244_1333300205_o 12910258_10209772095407861_2011166741_n 12910860_10209772093327809_1068985271_n 12910878_10209772094407836_1503009049_n 12915052_10209772082767545_469686137_o 12935355_10209772111848272_1186339788_n

Evo šta Nenad kaže o svojoj umetnosti:

“Realan ili imaginarni grad predstavlja jednu od najjačih i najuniverzalnijih metafora. Ono što mene zanima jeste stvarnost kojom sam svakodnevno okružen. U samom kontekstu grada zanimaju me mali zatvoreni prostori i ljudi koji se nalaze u njima.  Na slikama najčešće, predstavljam kutije ili kocke gde se u  malim skučenim prostorima nalaze ljudi.

Zanima me prostor – bilo da je on stvaran ili imaginaran. Ono što bih želeo da predstavim na svojim slikama jeste interakcijski odnos čoveka i prostora. Time hoću da predstavim čoveka u gradu, i kako skučenost malih prostora na njega utiče. Samim tim se pitam,  da li je grad samo imaginarni pojam, ili je to egzistencionalno pitanje života. Kada ga predstavljam na slikama, na crtežima, asamblažima i objektima koristim različite, ali određene materijale. Raličitim kombinovanjem materijala želim da ukažem na odnos starog i novog i da ustanovim šta se iz jednog pretače u drugo. Pod materijom koju koristim podrazumevam različite slikarske i neslikarske materijale. Korišćenjem tih materija i materijala, pokušavam da ukažem na problematiku grada i prikažem je na dramatičan i istovremeno, komičan način. U procesu rada, pokušavam da dođem do sopstvene likovne poetike. Ono što me posebno zanima jeste protok materije iz jedne u drugu.”

Nenad Ignjatov je rođen 1986. godine u Novom Sadu i diplomirao je na Akademiji umetnosti 2010. a master studije završio 2012. Održao je mnogo samostalnih i grupnih izložbi, u Srbiji, Rumuniji, Australiji i Austriji.