Nenad Ignjatov, mladi novosadski umetnik, ne plaši se da se upusti u eksperimente prilikom stvaranja svojih slika, praveći ih upadljivo trodimenzionalnim, koristeći jarke boje i predmete iz svakodnevne upotrebe. Na taj način, Nenad se približava postindustrijskom društvu, budući da su predmeti koje on koristi ugrađujući ih u svoje slike i oneobičavajući ih, korišteni, rabljeni, istrošeni. Ako možete da zamislite Andyja Warhola koji bi skupljao istrošene predmete po tavanima, koji bi ih spajao na način na koji Charles Bukowski stvara svoje pesme od delića stvarnosti koji postaju celina, to bi bilo najlakše i najasocijativnije objašnjenje njegove umetnosti.
Continue reading “Nenad Ignjatov – poetika upotrebljenih predmeta u novom ruhu”